Razgovarali u Trondheimu 19. prosinca 2011.
Izuzetno otvoreni, inteligentno duhoviti i iskreni, bez odmora i zaustavljanja tempa od 2007. godine, svoj ‘arhitektonski val’ ulovili su arhitekti iz Tyin-a, Andreas G. Gjertsen i Yashar Hanstad. Svoj nesvakodnevni, vrlo zreli način promišljanja arhitekture razvijali su uz drage im fakultetske profesore s kojima i danas surađuju. Realizirali su projekte u Norveškoj, Tajlandu, Ugandi i Indoneziji. Osvojili su više od 20 nagrada od kojih je posljednja, ovogodišnja, Svjetska nagrada za održivu arhitekturu. Njihov rad temelji se na ideji aktivnog uključivanja lokalne zajednice u proces projektiranja i građenja kako bi zajednički uspostavili okvir za međusobnu razmjenu znanja i vještina.
ORIS: Od samog početka upoznavanja s arhitektonskim opusom TYIN-a, uvidjeli smo da ste usredotočeni na utjecaj arhitekture koji seže dalje od materijalnosti. Kako ste uspjeli razviti takav pristup arhitekturi već u počecima svoga bavljenja arhitekturom?
Yashar Hanstad: Mislim da smo to najprije naučili u teoriji slušajući našeg profesora Hansa Skottea. On je pravi stručnjak za teoretske aspekte arhitekture kao nečega što ostavljate iza sebe osim fizičke građevine. Međutim, u daljnjem smo radu primijetili kako je toga sve više i više u našim projektima. S vremenom smo učili sve više.
Andreas G. Gjertsen: Pretpostavljam da to ima veze i s uspjesima u arhitekturi o kakvima se najčešće piše samo u određenim časopisima uz mnoštvo fotografija. U područjima u kojima smo radili, arhitektonski uspjeh nije vezan uz arhitektonsku estetiku, barem ne posve. Smatram da je bitno sjetiti se toga. Hans Skotte je koristio analogiju vlaka – moramo pronaći vlak koji se kreće te u njega uskočiti. Dokle god smo u njemu, moramo mu na neki način dodavati goriva ili mu malo promijeniti smjer da ne skrene sa zadanoga puta. Nakon što siđemo, moramo se pobrinuti da vlak može nastaviti dalje. I naravno, na neki je način suvislo arhitekturu ne shvaćati samo kao fizičku, nego i kao društvenu kategoriju.
Yashar Hanstad: Projekt bi se trebao promijeniti nakon što ga završite, napustite. Potrebno je ostvariti prostor za korisnike koji će ga mijenjati, koji će ga koristiti i učiniti svojim. Mi se doista ne bojimo promjena na našim projektima.